KORIZMA je vrijeme kad se sjećamo Kristovog četrdesetodnevnog boravka u pustinji prije njegova javnog nastupa
– je sjećanje četrdesetogodišnjeg putovanja izraelskog naroda iz ropstva u slobodu. Kroz to je vrijeme izraelski narod pod Mojsijevim vodstvom, često gladan i žedan, gubio pouzdanje i upadao u nevjeru, ali je u to vrijeme ujedno iskusio i Božju nježnost, ljubav i skrb koja mu nikad nije nedostajala.
– je vrijeme u kojemu čovjek želi dovesti svoj duh i tijelo u jednu ravnotežu, mir, duhovni naboj za dobro.
-je vrijeme uočavanja tuđih potreba i djelotvornog pomaganja potrebnima.
– je vrijeme svjesnog vjerničkog življenja iz otajstva smrti i uskrsnuća Kristova.
– je vrijeme intenzivnog duhovnog spremanja, da kao preobraženi i novi ljudi slavimo svetkovinu Kristova uskrsnuća. A da bismo to ostvarili potrebno nam je obraćenje: napuštanje života u duhu sebičnosti i nevjere i krenuti putem vjere i sebedarja.
U Svetom pismu se obraćenje često ostvarivalo zajedničkim pokorničkim vježbama kao što su postovi, plač, jadikovke, nošenje pokorničke haljine, posipanje glave pepelom povezano s priznavanjem grijeha i različitim molitvama, kao što su npr. pokornički psalmi.
Takvo obraćenje (pokora), prihvaćeno s poniznošću omogućavalo je ljudima da postignu Božje milosrđe.
Sveto Pismo poziva na pokoru – obraćenje koje se mora zbiti u ljudskom srcu, jer jedino se u takvom obraćenju ostvaruje pomirenje s Bogom i otvaranje drugim ljudima
Smisao obraćenja (pokore) vodi tom dvostrukom cilju: pomirenju s Bogom i otvaranju (pomirenju s) ljudima. Korizmena pokora treba nas više zbližiti s Bogom i braćom ljudima.
Korizmeno vrijeme je blagoslovljeno vrijeme i može svakome kršćaninu biti od velike koristi da što dublje zaroni u Krista i svoj život doista oblikuje do punine dobi Kristove.