UnknownIscrpljen dugogodišnjim žrtvama i dobrim djelima, o. Ante Gabrić je umro 20. listopada 1988. i sahranjen po vlastitoj želji pod palmama nadomak bengalske džungle u Maria Polliju uz kapelu koju je gradio. U grob su mu stavili onu grudu hrvatske zemlje koju je sa sobom ponio iz domovine i bočicu mora Jadrana. Čeka tako nagradu od Boga u zemlji od koje je i načinjen.

OCU GABRIĆU

 

Pjesma, u spomen mučeniku jednom,

Ocu Gabriću našem hrvatskom bratu:

Provede život u kraju bengalskom bijednom,

Kraj svete rijeke Gangesa, tamo gdje palme cvatu.

Ante, viteze Božji, krasni uzore ljudi!

S Križem na ramenu u rane mladosti cvijetu

Oš’o si u tuđinu dalekoj indijskoj grudi

Navješćivati Krista gladnom poganskom svijetu.

Mudraci tražili mudrost, bogatstva i priznanja,

Ti ponizni slugo nisi mario za to.

Tvoje čežnje bijahu putevi žrtvovanja,

Gubavci, siromasi – neraspadljivo zlato.

Nisu te plašile zmije, tigrovi, krokodili,

Ni bijesni pogani što često vrebahu na te.

Sveci su ti obrana teškog života bili,

Njih i blaženu Gospu zvao si nek te prate.

Širokom Bengalijom ostaše vječni znaci

Okrvavljenih nogu, trudnih, umornih ruku.

Blažene ruke i sveti li koraci

Što hrliše k bijednima, liječeći bol i muku.

Šaka kukavne riže povrati radost svima,

Na mrkim licima osmijeh hvale se blista.

Uz hranu i nježnu riječ, blago dao si njima,

Milost i živu vjeru u raspetoga Krista.

Nobelova nagrada, pohvale cijelog svijeta,

Nisu dovoljne da žrtve tvoje plate.

Kod Boga čeka te velika plaća sveta,

Neuvele vijence anđeli spletoše za te.

»Dalmatinska srdela«, nikad se tužio nisi

Kroz vječne patnje mukotrpnoga vijeka.

Neizmjerna sreća, Ante, ostao ti si

Siromasima duhom, koje Gospodin čeka.

Nad grobom tvog počinka suze će iskrene teći,

Plakat će gubavi, hromi, tuđega roda ljudi.

Braća u Kristu često će Bogu reći:

»Bože, hrvatskom sinu uz Tebe mjesto budi.

Ante, patniče, skromnosti daruj nam duha,

Pokazuj nam put suznom zemaljskom doli.

Uči nas s gladnima dijelit komadić kruha,

S njima podnositi siromaštinu i boli.

Zvijezdo hrvatskog neba iz Metkovića sine

Uresu Dalmacije i Jadranskoga mora,

Nek dalmatinska pjesma tebi u čast se vine,

Pjesma kamenog krša, masline i tvog bora.

Silnici svjetski, priđite Antinom grobu bliže,

Poklonite se malenom hrvatskom bratu;

Pretap’o je oružje u ljubav i šaku riže,

U dalekoj Indiji, tamo gdje palme cvatu.

Brisbane, 1999.