OSVRT NA SLAVLJE JUBILARNE 25. GODIŠNJICE MISNIŠTVA
PATRA ZVONKA VLAH u
PETLOVCU dana 15. VII 2012.god.
Jako sam radosna, počašćena sam, zajedno sa stotinjak drugih uzvanika, pozivom na proslavu i svečanu sv.Misu zahvalnicu u rodnom mjestu našega patra, kojom se p. Zvonko želio zahvaliti Gospodinu na svom svećeničkom jubileju.
Slavili smo u Petlovcu, lijepom baranjskom mjestašcu, nedaleko od Osijeka. Slavlje smo započeli već dan ranije u rodnoj kući patra Zvonka, spontano i neočekivano, budući da su patrovi prijatelji iz Tribunja donijeli i pripremili osobno ulovljenu ribu, pa je fešta mogla započeti i ranije od planiranog. Tako smo mi u lijepoj Baranji guštali naše ukusne jadranske delicije. Proveli smo jednu veselu večer uz prijateljsko druženje, a broj novo pridošlih prijatelja se stalno povećavao pa se i vrijeme druženja produljivalo.
Prenoćili smo u Isusovačkom samostanu u Osijeku, gdje smo vrlo toplo primljeni i počašćeni, te im se i ovom prilikom od srca zahvaljujem, posebno vrijednom patru Mislavu koji nas je, nakon odslužene jutarnje nedjeljne sv. Mise i predivne propovijedi, a na koju sam ja sasvim slučajno upala, čak i posluživao pri doručku nastojeći udovoljiti svim našim osobnim prohtjevima.
Nakon doručka, uputili smo se u Petlovac, gdje smo u crkvi NAŠAŠĆA SVETOGA KRIŽA svi zajedno slavili sv.MISU ZAHVALNICU.
Mogu slobodno reći da se tu okupila Hrvatska u malom. Bilo je tu, uz roditelje, brata i druge članove obitelji, i prijatelja iz Dubrovnika, Splita, Tribunja, Opatije, te raznih mjesta Zagorja, Slavonije i Baranje. Osobito sam zadovoljstvo i radost osjetila družeći se sa tim divnim i jednostavnim ljudima, koji naprosto zrače radošću.
Sv. Misu zahvalnicu, uz koncelebraciju 12 svećenika, predvodio je naš slavljenik p.Zvonko, podno raspela – Križa i Korpusa izrađenog od baranjskog drva, autora Ivice Pepelka. Propovijed je održao vlč. Josip Kuzmić koji je istaknuo požrtvovno, ponekad i mukotrpno dugogodišnje predanje patra Zvonka svom svećeničkom služenju, s puno inicijative u pastoralu, a posebno se osvrnuo na zajedničko dugogodišnje misionarsko djelovanje patra Zvonka i preminulog mu brata patra Stjepana Kuzmića, koji nas sada zagovara kod Boga, kako je rekao vlč. Josip.
Riječi zahvale, uz prigodne darove i poneko svjedočanstvo vjere, uputili su mu i prijatelji iz raznih krajeva naše lijepe domovine. Moglo se tu čuti čakavštine, kajkavštine i štokavštine, zaista Hrvatska u malom u svakom pogledu.
Najdirljiviji dio, kod prinosa zahvala p. Zvonku , bio je dar njegovih nećaka Petre i malog Stjepana, koji su izrekli predivne stihove ispunjeni tolikim emocijama da su u nama srca zaigrala, a oči zacaklile suzama radosnicama, te Kristine i Zvonimira koji su slavlje uveličali pjevajući poput slavuja prateći se svirkom na žicama tambura.
Dirljivi su bili i stihovi naše Vjekoslave, članice Molitvene zajednice, napisani baš za tu prigodu i izrečeni na našem autohtonom čakavskom narječju, što je jako lijepo prihvaćeno od svih nazočnih. Prelijepo ju je bilo slušati, uživala sam u našoj čakavštini, prava milina.
Po okončanju sv. Mise i primljenom blagoslovu, uputili smo se na domjenak u općinski dom, gdje nas je kao suorganizator svečanosti primio načelnik općine Petlovac gosp. Drago Dominić. Tu smo lijepo počašćeni obiljem jela i pića, pjesmama umjetnika i glazbenika Ivice Pepelka, te nastupom zbora sv. Barbare iz Draža koji je svojim pjevanjem uveličao slavljenje sv.Mise. Da sve bude na zavidnom nivou pridonijela je i udruga Violice, čije su članice s velikom ljubavlju pripremile sve za domjenak u općinskom domu, te nas vrlo uljudno posluživale.
Kao točka na i bilo je iznenađenje obitelji Vincek iz Zagreba, nezamislivo lijepi dar – TORTA ZAHVALNICA. Bila je to torta za 100 osoba na čijem se postolju nalazi velika knjiga SVETOG PISMA, pokraj nje naizgled pravi, pravcati KALEŽ ispunjen HOSTIJAMA, a s lijeve strane pozivnica za svečanost. Nešto veličanstveno, pravo umjetničko djelo, zaista, šteta ga je bilo uopće rezati.
U svakom se stihu, u svakoj izrečenoj riječi i u svakom prinesenom daru mogla očitovati ljubav i veliko poštovanje prema našem slavljeniku, a ljubav je jedini ključ koji otvara vrata Raja, kako kaže Phil Bosmans.
Završiti ću mojom čestitkom patru Zvonku:
„Bog nije obećao dan bez bola, osmjeh bez tuge, put bez trnja, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put.“
Najiskrenije čestitke povodom 25. godišnjice Vašeg ustrajnog i iskrenog predanja Onome koji Vas je odabrao i pozvao, a Vi neumorno i dosljedno slijedite Njegov put.
Hvala Vam iz svega srca, lijepo je što postojite.
Leonela (Nela) Zadković
Va jubave
(pateru Zvonku Vlahu,
uz 25. obljetnicu njegova misništva)
Bože,
Ti ki si me
onputa mladega
zval,
tako čuda tega,
se ove leta,
si mi
dal.
Misal,
veru,
nadu
i
jubav.
Va njimi
Tebe san
našal.
Rasal,
zrelel,
Tvoj zasprave
postal.
Ad maiorem Dei gloriam
Tvojen puton
sakuda san
šal.
I v Opatiju,
Krajice mora,
prišal.
Sada
pred Tobun
kječin,
od srca i
duši Te
prosin
da bin i daje
na slavu Tvoju
mej judi
šal.
Peji me,
tamo kamo
Ti ćeš!
Za Tobun
gren
trnoviten puton
Tvojen.
Da bin Tebe,
Tvoju jubav
drugemi pokazal.
I sada, kot i prej,
se j’ mojo
za Tebe.
Tvoja beseda
zakon je za mane.
Ne išćen niš.
A se ča moren
još bin za Te
dal.
Te prosin,
ne pusti me!
Va svojeh rukah
kot Otac
drži me.
I kako zrel čovek
samo Tebe bin rada
va svemu
iskal.
S Tobun,
vas Tvoj,
va jubave Tvojoj svetoj,
zavavek ostal.
dr.sc. Vjekoslava Jurdana
Opatija – Petlovac, 15. srpnja 2012.