OD PONEDJELJKA DO SUBOTE

Sin čovječji dolazi

        Ako se želimo pripraviti za Božić, onda se ne smijemo samo okretati u prošlost da bismo proslavili Isusovo rođenje. Trebamo gledati i u budućnost i obnavljati i usklađivati svoju vjeru s ovom Isusovom riječju: „Sin čovječji dolazi!“
        Da, Isus je već došao. Ali Crkva nas upućuje da vjerujemo da će ponovno doći. Isus nije čovjek prošlosti, nego čovjek budućnosti. „Tvoj slavni dolazak iščekujemo“, govorimo u svakoj sv. misi.
        Vrijeme Došašća dolazi „zavrnuti vrat“ svim malodušnim govorima. Novo dolazi. To najprije počinje u nama.
Zapalite prvu adventsku svijeću na svome vijencu. Ili, jednostavno zapali svijeću i postavi je blizu sebe dok ovo čitaš ili razmatraš. U predvečerje kad se počinje mračiti, i kada se čini kao da noć gasi svaku nadu, promatraj taj sitni plamičak svijeće. Ništa nije potrebno govoriti ni mudrovati. Jednostavno gledaj i kontempliraj plamičak svijeće. Pokušaj se radovati i doživjeti tajnoviti nutarnju radost. U tim trenucima Gospodin je s tobom.
Ovaj prvi tjedan Došašća želi nas upozoriti na konačni Kristov dolazak koji će se dogoditi u predvečerje povijesti. Zato u evanđelju prve nedjelje došašća čitamo tekst iz Isusova eshatološkog govora, a to znači iz govor u kojemu pripovijeda o posljednjim stvarima. Isus uspoređuje te posljednje dane s danima u kojima je nekoć živio praotac Noa.
Iz Matejeva Evanđelja: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

PONEDJELJAK – NAPRIJED

Prvom nedjeljom došašća započela je nova liturgijska godina: vrijeme Došašća. Čitanja u ovom tjednu pripremaju nas za Božić i snažno nas pozivaju na iščekivanje Kristova povratka i našeg budućeg spasenja. Jesam li stvarno u iščekivanju? Osjećam li potrebu da budem spašen? Od koga i čega? A ovaj svijet, koji je pred našim očima i koji se čini katkad tako izgubljenim, kako mu vratiti nadu? U aktivnostima i susretima današnjega dana nastojat ću biti posebno pažljiv na znakove nade, više na njih nego na lože vijesti.

UTORAK – „NAKON MENE, POTOP“

Kao što je običavao, da nas potakne i „pogura“ naprijed, Isus pripovijeda pripovijest. Ovaj put to je o praocu Noi, čije ime znači odmor, velika tišina. Ta je epizoda opisana u prekrasnim bojama i nalazi se na počecima knjige Postanka. Bog je pogođen čovjekovom zloćom i hoće ponovno početi gotovo od nule. Naravno, neće biti sve porušeno, ali spasenje, koje je dodijeljeno samo nekima da bolje pripravi budućnost, postavljeno je na horizont koji je označen razaranjem. Ovo izvješće nas podsjeća na katastrofe koje se događaju i u naše vrijeme na istoj ovoj zemlji. Ovdje je prilika da molim Gospodina za milost kako bih bio svjesniji svega što se događa i da činim što mogu u zaštiti našega okoliša i ekologije općenito. Da se ne ponašam neodgovorno u duhu narodne izreke: „Nakon mene, potop!“

SRIJEDA – DOLAZAK SINA ČOVJEČJEGA

S pripoviješću potopa Isus skreće pažnju svojih slušatelja na iznenadni „dolazak Sina Čovječjega“. Ovaj misteriozna naslov pojavljuje se više od sedamdeset puta u evanđeljima i samo ga Isus izgovara. To je za Isusa jedan od načina da ga ljudi među sobom gledaju kao čovjeka: „čovjek među ljudima“. Ali i kao čovjeka koji je na poseban način povezan s Bogom. Taj izričaj je povezan s apokaliptičkim govorom i također je prisutan kod mnogih proroka. Molit ću za milost da se hrabro pripravljam na taj dolazak Sina Čovječjega.

ČETVRTAK – KRHKOST NAŠEGA ŽIVOTA

Bdijte jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Ove Isusove riječi imaju u sebi u isto vrijeme notu prijetnje, samilosti i suosjećanja. Prijeteće su i upozoravajuće jer  govore o situaciji u kojoj su dvije osobe u punoj aktivnost, jedna će se uzeti, a druga ne, što govori o našem brutalnom iskustvu nesigurnosti i nestalnosti u svemu. Samilosne su i suosjećajne, jer Kristova je želja da nas probudi da budemo spremni za taj posebni dan. Povjerit ću Gospodinu situacije, one u meni i oko mene, u kojima napose osjećam tu krhkost i lomnost egzistencije i molit ću ga da mi udijeli više povjerenja.