Na kraju puta

Na putu Suzne doli jurnjava, beznađe, plač,

Napetost, glad, bolest, nepravda, rat i mač…

Mržnja, očaj, psovka… Dvadeset prvi vijek…

 

 

 

Teče munjevito života ljudskog tijek

I vuče milijune u ludih čeznuća vir

I trpa u grobove ljubav, dobrotu i mir.

I sve je manje puta, a sve je veći strah,

Bliži se kazna kruta – ljudskoga roda krah.

 

 

 

Čuj, trublje nebesko već javlja sudnji dan;

O Bože, kuda bježat kad brat je bratu stran?

Kad Sodoma i Gomora preuze čitav svijet,

Bože, tko će nas spasit, sav ljudski rod je klet.

Stani de, putniče, osluhni tek na čas,

S Kalvarije dopire nečiji nježan glas:

 

 

– Čovječe, prijatelju, ja sam Spasitelj tvoj,

Dođi i obriši s lica mi krvav znoj.

Opipaj moje rane i trnja ubod ljut,

Dođi i osjeti moj bolni križni put.

 

 

 

Teško je drvo križa, rane me peku tol,

No ja ću trpjet rado da spasim Suznu dol.

 

 

 

Na Kalvariji, evo, krvavi piše trag:

”Što Krist otkupi krvlju, ne može uzeti Vrag”.

Nek vijek teče i juri, al’ svijet će biti moj,

Stog uzmi brate križ, oslonac i štit svoj

I kroči putem hrabro nek ti se divi svak

I diži visoko križ, vječne pobjede znak.

 

 

Dođi i ćuti ljubav ranjenog srca mog,

Na kraju Suzne doli čeka te Isus-Bog.”

Marija Dubravac Brisbane